Eden Hazard je dao veliki intervju za Sport Foot Magazine, gdje je pričao o svojim prvim mjesecima u Real Madridu. On se i dalje oporavlja od ozljede koju je zadobio protiv PSG-a na Bernabeuu.
JE LI TVOJ SAN BIO ZAIGRATI NA BERNABEUU?
- Da, to je bio moj san. I kada sam počinjao igrati nogomet u svojem dvorištu to je uvijek bio Klub za koji sam navijao. Zidane je bio moj idol. Stadion, kada sam ga vidio na televiziji, izgledao je čarobno. Bijeli dres je bio besprijekoran, za mene je bio izuzetan. Pravi mit. Često sam s obitelji išao na odmor u Španjolsku, ali nikada u Madrid jer je bila predaleka destinacija za ići autom iz Belgije. Svi su mi pričali o Realu kada smo igrali nogomet na odmoru. Gledali smo njihove utakmice.
JESI LI BIO FRUSTRIRAN DOK NISI BIO IGRAČ REALA?
- Ne jer sam tokom svoje karijere napravio jako dobre stvari gdje god da sam bio. Ali bilo je logično da ću potpisati jednog dana za ovaj Klub. Mogao sam ovdje doći i ranije.
ZAŠTO SE TO NIJE DOGODILO?
- Još dok sam bio u Lilleu postojala je mogućnost. No ja sam se želio iskušati u Engleskoj. Bilo je lakše otići u Englesku nego u Španjolsku. Imao sam 21 godinu. Za 21 godinu starog igrača je jako teško doći ovdje.
NO JESI LI PRIJE DVIJE GODINE MOGAO DOĆI U MADRID?
- Svake godine se pričalo oko mojeg dolaska u Madrid. Nikada nisam imao kontakt s njima, pa čak ni moja okolina, nikada nismo kontaktirali s Klubom. Kontakti su počeli prije dvije ili tri godine kada sam se ozljedio igrajući za nacionalnu vrstu. Nakon Svjetskog Prvenstva 2018 poželio sam doći ovdje. Chelsea je rekao ne. Bilo je potrebno provesti godinu sa Sarrijem.
NO ZIDANEOVA ŽELJA DA TE POZOVE MOGLA JE BITI JAČA, ZAR NE?
- Ne znam. Čak ni ja na loš način nisam želio napustiti Chelsea. Uvijek sam bio čist sa svim svojim klubovima. Tako je bilo i u Lilleu. Moja posljednja sezona u Lilleu (2011/12) je izgledala slično. Okolina me uvjerila da je potrebno ostati još jednu sezonu. Isto se dogodilo u Chelsea-ju. U ljeto 2018. godine dobio sam poziv od Marine Granovskaiae (generalna direktorica u Chelsea-ju). Rekla mi je da ne idem jer je Sarri došao ovdje trenirati mene. Dao sam ono najbolje od sebe.
ŠTO ZA TEBE IGRANJE ZA MADRID PREDSTAVLJA?
- Kada si malen vidiš ovaj Klub kao san. Kada dođeš ovdje, uđeš u zgrade, osiguranje je postavljeno svuda. Trening-centar je već sada ogroman. Prvi put sam došao s druge strane svojim autom. Vozio sam se dvije ili tri minute kako bi stigao do trening centar za igrače. Vidio sam terene. Nikada ih i nisam pokušao prebrojati. Tada sam otišao u hotel za igrače. Onda sami zaključite kako su svi ti alati uvelike zaslužni zato jer je ovaj Klub toliko učinkovit. Najbolji igrači, sama težina cijele priče... Kada ulazite u svlačionicu osjećate da su igrači ovdje došli kako bi isključvo pobjeđivali. Upoznajte navijače svakoga dana koji vam ponavljaju da ste ovdje kako bi osvojili Ligu Prvaka. To je kultura ovdje.
ZIDANE JE BIO TVOJ MODEL?
- Nemamo jednak stil igranja. Tehnički, on je iznad mene. Ali sviđa mi se dojam da kada god ga pogledate doima se da se on uvijek zabavlja, a time tjera ostale da igraju. Zbog toga nogomet za mene i nije ništa osim tog. Kada god pogledam Zidanea vidim da se i on želi samo zabavljati. I zbog toga igram za ekipu. Volim sve one koji se vole zabavljati. Ja ne gledam da jedini zasijam. Naravno, sretan sam ako se to dogodi, ali to nije moj cilj.
JESI LI IKADA POKUŠAO KOPIRATI ZIDANEA?
- To je jako teško. Ali kada pogledate na njegovu kontrolu, dodavanja, to sve izgleda elegantno. Nisam gledao samo njega. Bio je tu i Thierry Henry. Moja generacija je gledala mnogo videozapisa s YouTubea. I nakon toga bih otišao u dvorište sa svojom braćom probati iste stvari koje je radio Zidane u utakmici. Moja atrakcija je bila usmjerena prema njemu, kao neka vrsta identifikacije.
BILA JE TO SNAŽNA, GOTOVO EMOCIONALNA VEZA?
- Nisam previše s njim razgovarao. Prvi put je to bilo 2016. godine na Europskom Prvenstvu u Francuskoj. Rekao mi je da bi bilo dobro kada bi došao, a kada Vas pozove Zidane, onda je to ozbiljno!
BILA JE TO PRIVLAČNOST?
- Iskreno, značilo je nešto. On ima neku moć nada mnom. Nije mi to izlazilo iz glave cijeli Euro. On mi je jednostavno rekao da me prati. Rekao je da ćemo se vidjeti jednog dana ako dođem u Madrid. To mi je zauvijek ostalo u glavi.
KAKAV JE ON KAO TRENER?
- On ne priča mnogo. Jednostavan je. On dolazi reći nešto prije utakmice i to bude kratko kako bi se ti osjećao ugodno. Prva dva ili tri mjeseca nisu izgledala onako kako sam ja to želio. Rekao mi je da ostanem miran. Ponavljao mi je da moram paziti na sebe. Normalna je osoba. On se ne želi oko bilo čega. On jasno govori stvari. Voli svoje igrače. Zadrži uvijek emocionalnu stranu. Imate dojam da je cijela grupa sretna što je on trener. Čak i oni koji ne igraju, a to je esencijalno. Tu vidite da on razumije ono što igrač osjeća jer je i on bio na toj strani.
ŠTO TO ZNAČI ZA TEBE?
- Naš trening je uvijek s loptom. Tu se posebno javlja zadovoljstvo igranja. Kretanja, akcije,... Kada upoznate talijanske trenere kao što sam ja (Conte i Sarri), tada nemate toliko zadovljstvo. Sve je nekako ograničeno i ponavlja se. Zadovoljstvo pronalazite u pobjedi. Proveo sam tri godine s talijanskim trenerima. To što sam ponovno pronašao zadovoljstvo napravilo mi je dobrih stvari.
DOŠAO SI ZA 100 MILIJUNA EURA. KAKO SI SE OSJEĆAO NA PREZENTACIJI?
- Otkrio sam novi svijet. U Chelsea-ju, jednom od najboljih klubova na Svijetu, prezentacija je izgledala mnogo lakše. U zrakoplovu, kada sam dolazio s braćom, pitali su me što ću raditi. "Pazi se, ako pogriješiš, svi će ti se smijati." To mi je rekao brat Thorgan. Čak su mi u Chelsea-ju poručili: "Nećemo gledati tvoje utakmice, samo tvoju prezentaciju."
NISI IMAO SVE SPREMNO?
- Ne uopće. Mislio sam reći nešto na španjolskom. Ali s tim da nikada prije nisam pričao španjolski,... To se moglo i vidjeti. Htio sam biti spontan. Rekao sam sam sebi, u redu je, ali na francuskom. To mi je jako dobra uspomena.
UNATOČ OZLJEDI, ODIGRAO SI POLA UTAKMICA?
- Odradio sam cijelu predsezonu. Dva ili tri dana prije utakmice u Vigu osjetio sam bolove u bedru. Obično često prije utakmice osjećam bolove. Mislio sam da se to dogodilo. No ona je bila tu i sljedećeg dana. Zidane me pitao želim li to preskenirati. Doktori su na tom inzistirali. Napravili smo to i vidjeli smo manju ozljedu. Trener nije želio riskirati na samom početku sezone. Kada je to bilo zalječeno, nastavio sam s treningom. Ali to je bila pauza od tri tjedna/sedmice. Morao sam ponovno pronaći ritam. Čekao sam prvu utakmicu protiv PSG-a za koju sam očekivao da će biti lagana. Ali sve je izgledalo krivo.
TEŽINA, JESI LI DOBIO NA TEŽINI?
- To je istina, neću to skrivati. Kada sam na odmoru, tada sam na odmoru. Dobio sam 5 kila tokom ljeta. Ja sam jedan od onih koji vrlo brzo dobiju kile, ali ih i vrlo brzo izgube ako na to obratim pozornost. Kada sam imao 18 godina i bio sam u Lilleu, imao sam 72 ili 73 kile. Kada sam dobio na masi, imao sam 75 kila. Onih loših dana, težio sam 77 kila. Ovog ljeta sam ima 80. Sve sam izgubio u 10 dana.
KAKO TI OCJENJUJEŠ SVOJ POČETAK SEZONE?
- Jedina loša stvar je statistika. Postigao sam jedan pogodak, imam jednu asistenciju i izborio sam jedan penal. Ljudi se sjećaju samo tog. S prva dva mjeseca zaista nisam zadovoljan. Rekao sam sam sebi da mogu puno bolje. I zaista sam se osjećao bolje poslije tog. Uzeo sam loptu, počeo sam ubrzavati i tjerao sam ostale da postanu bolji. Ne radim sve kako treba, ali se trudim. Tokom prva dva mjeseca govorio sam sebi da sam novi i da ostanem jednostavan. Pokušao sam raditi što je više moguće dodavanja. Ljudi od mene očekuju da driblam.
OBIČNO SE GOVORI DA JE JAKO TEŠKO BITI U SVLAČIONICI MADRIDA. KAKO SE TI TAMO OSJEĆAŠ?
- Ja sam netko tko ne traži probleme. Ja sam otovren i radim ono što sam radio i prije, a zbog toga me poštuju i u Francuskoj i u Engleskoj. Nemam 21 godinu da moram sve dokazivati. Poznaju me već.
NOSIŠ BROJ 7 KOJEG JE NOSIO CRISTIANO RONALDO?
- Prije tog je bio kod Mariana. Nisam ga želio to pitati, to nije moj stil. Znao sam da je broj 10 kod Modrića. U Chelsea-ju sam nosio 17, a to ovdje ima Lucas. Slobodan je bio broj 16, ali taj nisam želio. U LaLigi ne možete imati broj veći od 25. Rekao sam da mi daju broj 50, a onda je Klub tražio od Mariana da mi da broj 7.
TKO TI JE NAJVIŠE POMOGAO?
- Naravno, Courtois. Tu je i Greg Dupont, moj kondicijski trener. Integracija je bila laka jer je tu mnogo igrača koji pričaju francuski jezik (Varane, Mendy, Benzema). Stručni stožer je gotovo u kompletu francuski. Za mene je to perfektno.
Primjedbe
Objavi komentar